Informativni članak o umjetnosti Ota Ward "ART bee HIVE" vol.26 + bee!

Izdano 2026. listopada 4

Vol.26 Proljetni broj

Informativni članak o kulturnoj umjetnosti Ota Ward "ART bee HIVE" tromjesečni je informativni list koji sadrži informacije o lokalnoj kulturi i umjetnosti, a nedavno ga je objavila Udruga za promociju kulture Ota Ward od jeseni 2019.
"BEE HIVE" znači košnica. Zajedno s "Honeybee Squad", grupom lokalnih novinara regrutiranih putem javnog regrutiranja, prikupljat ćemo umjetničke informacije i dostavljati vam ih!
U "+ pčela!", Objavit ćemo informacije koje se ne mogu unijeti na papir.

Umjetničke osobe: Manga umjetnik Masakazu Ishiguro + pčela!

Umjetničke osobe: Urara Matsubayashi, glumica, producentica i redateljica + pčela!

Buduća pozornost EVENT + pčela!

Ovakav Tokio postoji. Nacrtat ću ga točno onako kako je u mangi.
"Umjetnik mange Masakazu Ishiguro"

Gospodin Ishiguro stoji ispred stanice Shimomaruko na liniji Tokyu Tamagawa.

Smještena u trgovačkoj ulici Maruko, koja je oblikovana po uzoru na Shimomaruko, priča prati srednjoškolku po imenu Arashiyama.歩鳥Banka"Sore demo Machi wa Mawatteiru" (Unatoč tome, grad se stalno okreće) je manga koja prikazuje svakodnevne događaje koji se događaju u gradu. Dugo se objavljivala u serijama, od 2005. do 2016., a 2010. je adaptirana u TV anime. I dalje je popularno djelo koje i dalje privlači nove obožavatelje. Intervjuirali smo njezinog autora, Masakazua Ishigura.

"Sore demo Machi wa Mawatteiru" (Young King Comics) - svih 16 tomova

Zaista se osjeća kao grad u kojem ljudi žive.

Čuo sam da je inspiracija za pjesmu "Sore demo Machi wa Mawatteiru" (Čak i tako, grad se stalno okreće) došla od Shimomaruko.

„Preselila sam se u Tokio 2003. i živjela tamo do 2005. Oduvijek sam željela stvoriti mangu smještenu u neki grad koja prikazuje isječak iz života, ali tek nakon što sam tamo neko vrijeme živjela, odlučila sam uključiti elemente Shimomaruka. Doživjela sam kulturni šok na dobar način. Sa sela sam, tako da nisam imala baš dobru sliku Tokija. Moja slika Tokija bila je betonska džungla, kriminal, prijevara i nezaposlenost... (smijeh). Šetajući danas ponovno Shimomarukom nakon dugo vremena, shvatila sam da je to tako elegantan, miran i tih grad. Moja percepcija Tokija se potpuno promijenila. Pomislila sam: 'Postoji i takav Tokio.' Odlučila sam to prikazati u svojoj mangi.“」

Koja je privlačnost Shimomaruka?

„Malo je apstraktno, ali stvarno osjećam kao da je to grad u kojem ljudi žive. Trenutno, zbog raznih okolnosti, živim u poznatom centru grada, ali iskreno govoreći, to nije mjesto gdje ljudi žive. Kaotično je i sve je za turiste. Čak i ako želim prošetati psa, moram se probijati kroz gomilu turista da bih došao do obale rijeke. Nasuprot tome, mislim da je Shimomaruko grad u kojem ljudi žive. Zato mislim da se činilo prirodnim smjestiti likove iz mange izravno u Shimomaruko.“」

U trgovačkoj ulici Shimomaruko (Shimomaruko Shoei-kai)

Htio sam prikazati komunikaciju. Jer je u gradu Shimomaruko postojala komunikacija.

Molim vas, razgovarajte o temi "Ipak se grad stalno okreće".

„Želio sam prikazati komunikaciju. Osjećao sam se tako jer je u gradu Shimomaruko postojala komunikacija. U to vrijeme živio sam na drugom katu trgovine voćem i povrćem. Cijeli dan sam mogao čuti vlasnika kako doziva kupce. 'Imamo mrkvu s blatom iz Kochija, tako da je ovo...'“GogotsukeOmiotsStalno su vodili razgovore poput: "Trebao bi to učiniti." Crtao sam svoju mangu iznad te trgovine. Ljudi su stalno razgovarali jedni s drugima, i to se razlikovalo od moje slike Tokija, koja mi se činila lijepom. Jedna od tema bit će način na koji ljudi komuniciraju u Tokiju, što je vjerojatno potpuno drugačije od onoga što seoski seljaci poput mene smatraju Tokijem.

Jesu li vam razne lokacije koje se pojavljuju u vašem radu bile poznate u svakodnevnom životu u to vrijeme? Na primjer, jeste li često posjećivali "Alpe" (sada zatvoren), koji je poslužio kao model za kafić za posluživanje "Seaside"?

„Nisam tamo išla tako često, ali povremeno bih išla jesti i razmišljala bih o tome da to iskoristim kao mjesto radnje svoje priče. Naravno, nisam nosila odjeću sobarice kao onu koju sam nacrtala u mangi (smijeh), ali mislim da je to bila trgovina kojom su upravljali starica i njezin sin. Osjećala sam se kao tipičan kvartovski kafić. Sjećam se da je uvijek bilo kupaca. Trgovac povrćem živio je tamo, pa sam razgovarala s njim i kupovala tamo svaki dan.“」

Iako se zapravo nalazi u susjednom gradu, svetište Nitta se također pojavljuje u priči.

„Za mene je svetište, jednom riječju, mjesto gdje se pravi mochi (smijeh). Tijekom Nove godine, ljudi iz susjedstva okupljaju se u svetištu kako bi pravili mochi, a mi ga i jedemo. Jako sam voljela ići na pravljenje mochija, a voljela sam i ići na ljetne festivale. Naučila sam da čak i u Tokiju postoji osjećaj zajedništva i interakcije kroz događaje u svetištima, baš kao i u mom rodnom gradu na selu.“」

Ovaj rad je gotovo odraz mog vlastitog života.

Što vam znači "I ipak grad ide dalje", gospodine Ishiguro?

„Kroz likove sam prikazala razgovore koje sam vodila s prijateljima dok sam bila u srednjoj školi i stvari koje smo radili zajedno. Uključila sam što više detalja kojih se mogu sjetiti o bento kutijama koje mi je majka pravila svaki dan, kao i kutiju za ručak glavnog lika Hotori. To je praktički odraz mog vlastitog života.“」

"Ipak se grad stalno okreće" i dalje privlači nove čitatelje. Čak i 10 godina nakon završetka serije, nastavlja se ponovno tiskati. To je priča s kojom se svatko može povezati, bez obzira kada i tko je čita. To je univerzalno djelo koje uči o važnosti komunikacije i drugim sličnim stvarima.

"Da, univerzalno je, zar ne? To sam i ja htio reći (smijeh)."」

Je li sam grad Shimomaruko posebno mjesto za vas, profesore?

„To je nešto posebno. To je kao rodni grad unutar Tokija. Danas se osjećam kao da sam došao kući u posjet, iako zapravo nemam obiteljski dom (smijeh).“」

Uvijek crtam mangu kako bi čitatelji mogli smjestiti svoje misli na jedno mjesto.

Molimo vas da nam kažete što najviše cijenite prilikom stvaranja svog rada.

„U slučaju 'Sore Machi (Sore demo Machi wa Mawatteiru)', pazim da se čitatelj osjeća kao da je unutar priče. U sceni uz more, bez obzira na broj kupaca, uvijek postoji jedno prazno sjedalo. To sjedalo je za čitatelja. Uvijek uključujem panel koji prikazuje pogled s tog sjedala. Uvijek crtam na način koji čitatelju omogućuje osjećaj kao da je na jednom mjestu unutar mange.“」

Gospodine Ishiguro, jeste li ikada imali iskustvo posjeta svetom mjestu?

„Apsolutno obožavam Sosekijev 'Sanshiro' i otišao sam na hodočašće na Sveučilište u Tokiju. Otišao sam vidjeti ribnjak oko kojeg je Sanshiro kružio kako bi ubio vrijeme prije nego što sam se pretvarao da slučajno susrećem junakinju - ribnjak Sanshiro. A također i Kiunkaku u Atamiju, gdje je Osamu Dazai živio i pisao neko vrijeme.“」

Otkad sam bio dijete, uvijek sam mislio da umjetnici mange crtaju sve vrste žanrova.

Recite nam o svojim budućim planovima.

„Imam puno toga u planu. Volio bih nacrtati nešto poput 'Sore Machi', ali također nejasno razmišljam o nečemu drugačijem od 'Sore Machi' i 'Tengoku Daimakyo*'. Pa, ovisi o tome kako se osjećam nakon što 'Tengoku Daimakyo' završi.“

Nakon što sam pročitao "Sore Machi" i neke od vaših ranih zbirki kratkih priča, stekao sam dojam da prikazujete širok raspon žanrova.

„Mislim da je to vjerojatno zbog utjecaja Fujiko Fujio. Fujioina djela imaju mješavinu različitih žanrova, zar ne? Otkad sam bila dijete, mislila sam da umjetnici mange trebaju crtati stvari u raznim žanrovima, pa mislim da se nisam mogla držati jednog stila. To također znači da sam se svaki mjesec mučila smišljati ideje (smijeh). Bila sam očajna. Priče s jednim udarcem su teške. Svaki put moraš smisliti priču i poantu, a oni ti ne daju slobodne dane. Pokušala sam stvoriti pauzu gomilajući jednu priču, ali onda su objavili dvije istovremeno (smijeh).“

Za kraj, imate li poruku za naše čitatelje?

„Budući da sam i sam živio na raznim mjestima, mislim da je Shimomaruko stvarno sjajno mjesto, čak i kada ga uspoređujem s cijelim Tokijom. Danas sam ponovno prošetao gradom nakon dugo vremena i pomislio sam da bih volio ponovno živjeti ovdje. Zato budite samouvjereni (smijeh). Mislim da je to stvarno uravnotežen grad.“.」

* Kiunkaku: Izgrađena 1919. godine od strane poslovnog čovjeka Shinye Uchide kao vila. Smatra se jednom od "Tri velike vile Atamija", uz villu Iwasaki i villu Sumitomo. Otvorena je kao ryokan (japanski pansion) pod nazivom "Kiunkaku" 1947. godine. Soba s tatamijem na drugom katu zgrade u japanskom stilu大鳳TaihoOva soba je poznata kao soba u kojoj je boravio poznati autor Osamu Dazai. Godine 1948. osamio se u aneksu Kiunkaku (koji je srušen 1988.) i napisao svoj roman "Nije više čovjek".
*Nebeska iluzija: Serija koja se prikazuje od 2018. godine. Znanstvenofantastična manga koja prikazuje misterije oko dječaka i djevojčica koji žive u postapokaliptičnom Japanu. Adaptirana je u TV anime 2023. godine.

profil

U dječjem parku Ota Ward Shimomaruko

Rođen u prefekturi Fukui 1977. Debitirao je 2000. s epizodom "Hero", koja je osvojila jesensku nagradu Afternoon Shiki. Od svibnja 2005. do prosinca 2016., epizoda "Sore demo Machi wa Mawatteiru" objavljivana je u serijalu "Young King Ours" (Shonen Gahosha). Godine 2010. adaptirana je u TV anime seriju emitiranu na TBS-u i drugim mrežama. Ostala djela uključuju "Nemuru Baka" (2006.-2008.) i "Tengoku Daimakyo" (2018.-).

Film je također sredstvo za očuvanje zapisa o gradovima i njihovim ljudima.
Glumica, producentica i redateljica Urara Matsubayashi

U Bourbon Roadu, gdje se protagonistica Machiko (glumi je Matsubayashi) rastala od djevojke svog mlađeg brata, Setsuko (duh?).
Frizura i šminka: Tomomi Takada, stilist: Yuta Nebashi

Radnja filma "Kamata Prelude", smještena u Kamati, realistično prikazuje različite probleme s kojima se suočavaju žene modernog doba, poput obitelji, posla, braka i uznemiravanja, a usredotočuje se na jednu glumicu. Godine 2020. prikazan je kao završni film 15. Azijskog filmskog festivala u Osaki i dobio je visoke pohvale. U filmu je glumila i producirala Urara Matsubayashi.

 DVD "Kamata Prelude" (Amazing DC)

Ako postoji nešto što zaista želiš učiniti ili izraziti, stvori to sam.

Što vas je, kao glumca, inspiriralo da snimite film?

„Još od osnovne škole sam htio gledati filmove u cjelini, odnosno, radije bih ih snimao nego bio u njima, pa sam htio postati filmski redatelj. Međutim, isprva sam mislio da ću početi kao glumac. Nakon što sam završio srednju školu, pridružio sam se agenciji i prošao kroz ciklus audicija, ponekad bio prihvaćen, ponekad pao (smijeh).“Godine 2017. imao sam priliku sudjelovati na filmskim festivalima u zemlji i inozemstvu, poput Međunarodnog filmskog festivala u Tokiju i Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu, s glavnom ulogom u filmu "Gladni lav"*. Bio je to moj prvi put na filmskom festivalu, upoznao sam mnoge redatelje i producente te naučio o različitim pristupima snimanju filmova. Shvatio sam da umjesto da samo čekam kao glumac, ako imam nešto što istinski želim učiniti ili izraziti, trebao bih to sam stvoriti. Filmski festivali su me inspirirali da prikupim vlastiti novac, kontaktiram razne ljude i pokušam sam snimiti film.

Ima li mnogo prilika za komunikaciju s redateljima i producentima na filmskim festivalima?

"Tako je. Naravno, glumci su važni, ali u konačnici, film uvelike pripada redatelju i producentu. Interakcijom s ljudima koji snimaju filmove, naučio sam kako se filmovi snimaju i razvio sam želju za snimanjem filmova koji se povezuju sa svijetom."

Scena iz "Kamata Preludij / Kamata Elegija"

Također sam htio uključiti grad Kamata u film.

Možete li nam reći zašto ste odabrali Kamatu kao mjesto radnje za svoj prvi producirani rad?

„Pa, ​​to je ipak moj rodni grad (smijeh). Kad sam pomislio: 'Dakle, što bih trebao sam napraviti?', odlučio sam smjestiti radnju u svoj rodni grad Kamata. Kamata mi je bliska otkad sam bio dijete, a prije svega, mislio sam da je to zanimljiv grad. Svidio mi se i Kinji Fukasakuov 'Kamata March'*, a slučajno je vrijeme kada sam snimao 'Kamata Prelude' bilo 100. obljetnica studija Shochiku Kinema Kamata. Ideja je bila da se iz susreta raznih ljudi s neuspješnom glumicom Machiko u Kamati rodi zanimljiva priča. A budući da sam to želio snimiti s redateljima s kojima sam želio raditi, napravio sam od toga antologiju.“Zapravo, "Kamata March" redatelja Kinjija Fukasakua je film o filmskom studiju Kamata, ali uopće nije sniman u gradu Kamati (smijeh). U tom smislu, i ja sam htio napustiti grad Kamata u filmu.粋いきUvijek sam mislio da je to šarmantan gradić, pa mi je drago što je prikazan u filmu.」

Ispred "Panorama sreće" u Kamataenu
Frizura i šminka: Tomomi Takada, stilist: Yuta Nebashi

Ponovno sam otkrio da je ovaj grad vizualno prekrasan i da bi se lako mogao pretvoriti u film.

Molim vas, recite nam nešto o čarima Kamate, uključujući i sva sjećanja koja imate.

„Kad sam bio dijete, otac me često vodio na mjesta poput panoramskog kotača u 'Kamataenu'. Išli smo u kupovinu i radili svakakve stvari u Kamati. S druge strane, postoje stvari koje ne znam upravo zato što je to moj rodni grad. Iskreno, malo sam se udaljio od Kamate tijekom osnovnoškolskih i srednjoškolskih godina, ali snimanje ovog filma omogućilo mi je da ponovno otkrijem šarm svog rodnog grada, Kamate.“Sram me priznati da nisam ni znao za Kamata Onsen. Proces istraživanja lokacija za scenarij nazivamo "scenariji", a dok sam to radio, šetao sam Bourbon Roadom i trgovačkom ulicom Sunrise sa svakim od redatelja. Bilo je kao da otkrivam mjesta za koja nisam znao da postoje, poput: "Oh, ovdje ima ramen shop!" Više od svega, ponovno sam otkrio kakav je vizualno prekrasan grad taj koji čini sjajan film.」

Ponovno sam shvatio važnost izražavanja onoga što želim raditi.

Kakav je bio osjećaj zapravo nešto proizvoditi?

„Bilo je nevjerojatno teško, ne samo zato što sam morao okupiti ljude, već i zato što sam morao donositi odluke, pa čak i prikupljati sredstva. Bila su četiri redatelja, a film je bio prilično nepovezan, pa je bilo svakakvih velikih komešanja, prave Kamata komocije. Puno je stvari o kojima ne mogu govoriti (smijeh). Svaki redatelj prirodno ima svoju jedinstvenu viziju, a svi su umjetnici, tako da je teško. Producent je u poziciji da mora odraditi film do kraja. Pojavio sam se i kao glumac, ali sam morao spojiti četiri kratka filma u jedan, napraviti gradaciju boja* i sinkronizirati zvuk itd. Na kraju sam završio kao nešto poput glavnog redatelja (smijeh).“

Producenti imaju težak posao čak i nakon što je projekt završen.

„Nije gotovo kad je film gotov; morate ga odnijeti na filmske festivale i prikazati u kinima. Isto vrijedi i za publicitet. Imali smo sreće što je prikazan u kinima jer je premijera bila tijekom pandemije COVID-19, ali bilo je stvarno teško. Snimanje filmova oduzima puno vremena i to je nešto što se ne može učiniti bez suradnje mnogih ljudi, i prije i poslije produkcije. Daje vam drugačiji osjećaj postignuća od glume. Ušao sam u ovu industriju jer volim filmove i ponovno sam shvatio važnost izražavanja onoga što želim raditi. Drago mi je što sam postao producent.“

Tatsuya Yamasaki

Sad razmišljam: "Oh, Kamata je dobro!" (smijeh).

Jeste li sami birali lokacije snimanja?

„Šetala sam ulicama Kamate s redateljem, izviđala lokacije i uključivala te ideje u scenarij. Rekla sam im da želim povezati priču koristeći grad Kamatu i ženu po imenu Machiko kao središnje teme. Smislila sam temu za svakog redatelja i postavila im izazov.“Snimanjem filma "Kamata Prelude" osjećam da sam mogao vidjeti grad Kamatu iz drugačije perspektive nego kad sam bio mlađi. Kao student sam se često zadržavao u Shibuyi i Shinjukuu, ali sada imam osjećaj: "Ah, Kamata je dovoljno dobra" (smijeh). Čak imam i poslovne sastanke u Kamati. Na kraju krajeva, Kamata je mjesto gdje se osjećam najugodnije.

Na kraju, molimo Vas da poručite našim čitateljima.

„Filmovi su također alat za očuvanje zapisa o gradovima i ljudima. U tom smislu, oni su neprocjenjivi. 'Kamata Prelude' je film prepun raznih elemenata, pa bih stvarno volio da ga ljudi iz Ota Warda, mog rodnog grada, vide. Može se gledati putem streaming servisa i na DVD-u, ali ako se ukaže prilika, volio bih ga prikazati i u kinu. Nadam se da ću nastaviti snimati filmove kao glumac, producent i redatelj*.“

* "Gladni lav": Film u režiji Takaomija Ogate, objavljen 2017. godine.
* "Kamata March": Film u režiji Kinjija Fukasakua, objavljen 1982. godine.
*Gradiranje boja: Postupak podešavanja svjetline, zasićenosti i nijanse boja kako bi se ujednačili tonovi boja izvornog materijala i video učinio privlačnijim.
*G. Matsubayashi će se pojaviti u filmu "Blue Imagine", koji će biti objavljen 2024. godine.麗UraraDebitirao je kao redatelj.

profil

Na Bourbon Roadu
Frizura i šminka: Tomomi Takada, stilist: Yuta Nebashi

Rođen u Ota Wardu 1993. Glumio je u filmu Takaomi Ogate "Hungry Lion" (2017.). Pojavio se u filmu Yoko Yamanake "Girls of the 21st Century" (2019.). Glumio je i producirao film "Kamata Prelude" (2020.). Redateljski debi ostvario je filmom "Blue Imagine" (2024.). Trenutno se priprema režirati i napisati scenarij za dugometražni film smješten u Satte Cityju, prefektura Saitama.

Instagram

Budući istaknuti događaji +bee!

Buduća pažnja KALENDAR DOGAĐANJA Ožujak-travanj 2026

U ovom izdanju donosimo izbor proljetnih umjetničkih događanja i umjetničkih mjesta. Tražite li nešto u svom susjedstvu ili malo dalje, zašto ne biste istražili neke od ovih umjetničkih atrakcija?

Molimo provjerite svaki kontakt za najnovije informacije.

Renseishina izložba, svezak 6: Igranje s cvijećem

Izložba radova od puhanog stakla Naota Ikegamija i Yumi Nishimure iz Nagana. Tema ovog puta je "Igranje s cvijećem". Imat ćemo dostupno proljetno cvijeće i nadamo se da ćete uživati ​​aranžirajući ga u Renseisha vaze.

お 問 合 せ

Odjel za odnose s javnošću i javne rasprave, Odjel za promociju kulturne umjetnosti, Udruga za promociju kulture Ota Ward