Informativni članak o umjetnosti Ota Ward "ART bee HIVE" vol.5 + bee!

Zabavno je stvarati stvari s ljudima
Kad se napravi dobar proizvod, nastaje nezamjenjiva radost
"TOKYO OTA OPERA PROJECT Producent/pijanist Takashi Yoshida"

Opera je "sveobuhvatna umjetnost" koju su stvorili profesionalci iz svakog žanra glazbe, književnosti i umjetnosti.„TOKYO OTA OPERA PROJECT“ pokrenut je 2019. godine kako bi što više ljudi moglo uživati ​​u takvoj operi.Intervjuirali smo gospodina Takashija Yoshidu, istinskog "klinca Ota" koji je producent i kolekcionar (trener vokalista).

O "TOKYO OTA OPERA PROJEKTU"

Opera "Komori" nastupila je u velikoj dvorani Plaza Ota Citizen's Plaza

Čuo sam da se gospodin Yoshida rodio u odjelu Ota Ward, a odrastao u odjelu Ota Ward. Zašto ste uopće započeli ovaj projekt?

"Dogodilo se da sam prije otprilike 15 godina unajmio malu dvoranu u Ota Ward Hall Aplico i u nezavisnom projektu postavio operetu" Kraljica Charlesa Dash-a ". Bilo je ljudi koji su je gledali i podržavali. Nakon toga započeo sam serija koncerata operne pjevačice pod nazivom "A la Carte" u istoj maloj dvorani.Atraktivno je slušati pjevačke glasove i tehnike vrhunskih opernih pjevača u intimnom prostoru koji se naziva mala dvorana, a to se nastavlja već 10 godina.Kad sam razmišljao o drugom projektu, jer je bila pauza, zamoljen sam da razgovaram s ovim "TOKYO OTA OPERA PROJECT". "

Čuo sam da je plan regrutirati članove zbora uglavnom među stanovnike odjela i stvoriti operu s trogodišnjim planom.

"U odjelu Ota postoji više od 100 zborova, a zborovi su vrlo popularni. Želimo da stanovnici odjela sudjeluju kao zborovi kako bi se osjećali bliže operi, tako da su članovi zbora dobno ograničeni. Kao rezultat toga , sudionici su bili u dobi od 17 do 85 godina i svi su vrlo entuzijastični. Prve godine vrhunac opere Johanna Straussa "Komori" istaknuli su profesionalni operni pjevači. Nastupali smo uz klavirsku pratnju s ljudima. Postoji razlika u scensko iskustvo među članovima zbora, ali slijedeći one koji nemaju dobro iskustvo, možete stvoriti pozornicu s osjećajem jedinstva. Mislim. "

Međutim, ove je godine otkazan planirani gala koncert uz orkestralnu pratnju kako bi se spriječilo širenje nove zaraze koronavirusom.

"Jako mi je žao, ali kako bih održao vezu s članovima zbora, vodim mrežno predavanje koristeći Zoom. Riječi djela koje sam planirao otpjevati na izvedbi, uglavnom na talijanskom, francuskom i Njemački. Specijalizirani instruktori pozvani su držati predavanja o dikciji (vokalizmu) i načinu korištenja tijela. Neki su se članovi isprva zbunili, a sada ih ima više od polovice. Ljudi sudjeluju na mreži. Prednost interneta je u tome što možete učinkovito koristiti svoje vrijeme, pa bih u budućnosti želio razmisliti o metodi vježbanja koja kombinira licem u lice i mrežom. "

Recite nam svoje planove za treću godinu sljedeće godine.

"Planiramo održati koncert uz orkestralnu pratnju koji se ove godine nije ostvario. Postepeno nastavljamo zborsku praksu, ali molimo vas da sjedite u intervalima u velikoj dvorani Aplica i upotrijebite masku posvećenu vokalnoj glazbi kako biste spriječili infekcija. Je li ".

Zanimanje zvano Collepetiteur

Gospodin Yoshida kreće prema glasoviru © KAZNIKI

Répétiteur je pijanist koji svira pratnju tijekom vježbanja opere, a također podučava pjevanje pjevačima.Međutim, to je tako reći "iza kulisa" koje se zapravo ne pojavljuje pred kupcima.Koji je bio razlog da je gospodin Yoshida ciljao na Répétiteur?

"Kad sam bio u srednjoj školi, svirao sam klavirsku pratnju na horskom natjecanju i zaljubio sam se u pratnju pjevanja. Učitelj glazbe koji me tada podučavao bio je s druge seanse i rekao:" Ako postaneš pijanist pratnje za drugu sesiju u budućnosti. U redu je. "Tada sam prvi put bio svjestan zvanja "pijanist pratnja".Nakon toga, kada sam bio na drugoj godini srednje škole, sudjelovao sam u opereti u Shinagawa Ward-u kao član zbora i prvi put u životu došao u kontakt s radom Colle Petitur.Sjećam se da sam bio šokiran kad sam ga vidio ne samo da svira klavir već i davao svoja mišljenja pjevaču, a ponekad i dirigentu. "

Međutim, sveučilište napreduje do odsjeka za vokalnu glazbu na Glazbenom fakultetu Kunitachi.

"Tada sam se još uvijek pitao da li da postanem vokal ili kolekcionar. Od kada sam bio u školi, kao refren za drugi mandat, mogao sam iskusiti kako je nastala opera dok sam zapravo stajao na pozornici . U to vrijeme, kada pijanist za pratnju iznenada nije mogao doći, osoblje koje je znalo da znam svirati klavir iznenada me zamolilo da sviram kao zamjena i postupno sam počeo raditi kao kolekcionar. Počinjem. "

Iskustvo pjevanja na sceni bilo je vrlo korisno za bavljenje opernom umjetnošću koju stvaraju ljudi s različitih pozicija.Što je po vama privlačnost vašeg posla kao Répétiteur-a?

"Više od svega zabavno je stvoriti nešto zajedno s ljudima. Kad se međusobno ne slažemo, pokušavamo nešto stvoriti, ali kad imamo dobrog, radimo sve. Nezamjenjiva je radost. Istina je da je Répétiteur je "iza kulisa", ali važnost i važnost "iza kulisa" mogu se razumjeti samo zato što je prethodno bio na "frontu" kao refren. Ponosan sam što sam dobro obavio posao. "

Povijest rođenja "Yoshida P"

© KAZNIKI

A sada, on ne samo producira Collepetiteur, već i producira operu.

"Kad sam radio na" A La Carte "u Maloj dvorani u Aplicu, pjevači koji su se pojavili zvali su me" Yoshida P "(smijeh). Mislim da je P imao značenje i pijanista i producenta, ali nakon toga, ako želite raditi kao producent, mislim da je bolje da se tako zovete, i u određenom smislu, "producent" s osjećajem gurajući se.Dodao sam naslov.U Japanu možda nemate dobar dojam o "dvonožnom waradžiju", ali ako pogledate u inozemstvo, u svijetu glazbe ima mnogo ljudi koji imaju više poslova.Također želim nastaviti nositi odgovarajuće "waraji" jer ću to činiti. "

Posao proizvođača također je posao koji povezuje ljude.

"Tijekom interakcije s mnogim pjevačima kao kolekcionar, pitao sam se kakve bi se stvari rodile kad bih imao tu osobu i tu osobu, a posao producenta koji to oblikuje također je vrlo velik. Naravno, bez obzira koliko sam bio uključen u scenu, u početku mi je bilo teško, jer bilo je toliko stvari koje nisam razumio, ali redateljica Misa Takagishi savjetovala mi je da trebam reći da ne razumijem što ne razumijem. Od tada su mi osjećaji postali puno lakši.Pozornica je okupljanje raznih profesionalaca, pa je važno koliko mogu pomoći.Da biste to učinili, morate imati čvrste temelje za sebe kako biste mogli biti pouzdana osoba. "

Kad sam ga pitao, stekao sam dojam da su gospodina Yoshidu zvali "Collepetiteur" i "Producent".

"Ne želim nešto posjedovati, želim širiti bogate talente ljudi. U tu svrhu važno je širiti antenu i komunicirati s raznim ljudima. Točno. U osnovi, volim ljude, pa se pitam da li ovaj posao je poziv (smijeh) ".

Rečenica: Naoko Murota

Kliknite ovdje za detalje o TOKYO OTA OPERA PROJEKTU

profil

© KAZNIKI

Nakon što je diplomirao na XNUMX. osnovnoj školi Ota Ward Iriarai i na XNUMX. mlađoj gimnaziji Omori, diplomirao je na odsjeku za vokalnu glazbu na Glazbenom fakultetu Kunitachi.Studiranje operne pratnje u Milanu i Beču.Nakon što je diplomirao, započeo je karijeru kao pijanist za drugu sesiju.Iako je uključen u opernu produkciju kao Répétiteur, izuzetno mu se vjeruje i kao pijanistu zajedno s poznatim vokalistom.U drami CX "Zbogom ljubavi", zadužen je za poduku glasovira i reprizu glumca Takaye Kamikawe, nastup u drami, a pojavio se u medijima i ima širok spektar aktivnosti.
Pijanist Nikikai, instruktor klavira u vrtiću Hosengakuenko, član Japanske federacije izvedbi, izvršni direktor Toji Art Garden Co., Ltd.

Kafić "Stariji gosti"

Ovdje je nekada bila rabljena knjižara,
Bio bih vam zahvalan kad biste saznali da postoji čudan otac.

S desne strane Usuda Sakashita Dori iz Ota Bunkanomori nalazi se kafić "Old Day Customers" koji je otvoren krajem rujna 2019. godine.
Tu su svojedobno poznatu antikvarnicu "Sanno Shobo" posjećivali mnogi književnici iz Magomea Bunshimure.Naziv kafića potječe iz eseja "Kupci iz starog dana", u kojem vlasnik Sanno Shoba, Yoshio Sekiguchi, opisuje interakciju s mnogim književnicima i stanovnicima Ichiija.Vlasnik je gospodin i gospođa Naoto Sekiguchi, sin gospodina Yoshia.

Stvarajući kafić, počeo sam se nadati da mogu što više upoznati Magomea Bunshimuru.

Širo Ozaki s potpisom na ulazu
© KAZNIKI

Zbog čega ste pokrenuli kafić?

"Kaže se da je to" Magome Bunshimura "među književnim entuzijastima, ali općenito, još uvijek postoji nekoliko ljudi koji to znaju. Stvarajući ovu trgovinu, počeo sam se nadati da će više ljudi znati za nju. Također, uostalom, ponovno je izdavanje knjige mog oca "Stari kupci" bilo uspješno.
Ljudi koji prošetaju Magome Bunshimuraom mogu proći ispred njih, ali ako zavirite u to vrijeme i vidite knjige i fotografije profesora Shira Ozakija i druge stvari povezane s Magomeom Bunshimurom, i bio bih vam zahvalan ako biste mogli znajte da je ovdje nekada bila rabljena knjižara i bio je čudan starac. "

Kada je vaš otac pokrenuo Sanno Shobo?

"Bio je travanj 28. Moj otac je tada imao 35 godina. Radio sam u tiskari, ali čini se da sam snažno sanjao o tome da radim kao rabljena knjižara. Kad sam tražio mjesto da bih kupovao, upoznao sam jedno mjesto i promijenio ime u Sanno Shobo. Zapravo, adresa ovdje nije Sanno, ali čuo sam da je to Sanno Shobo zbog dobre formulacije. Moj otac je iz grada zvanog Iida u kojem se nalazi Tenryu Rijeka teče u prefekturi Nagano. Odrastao sam gledajući japanske Alpe. Mislim da me privukla riječ Sanno. "

Je li Magome Bunshimura bio pri svijesti kad je njegov otac ovdje otvorio trgovinu?

"Mislim da sam to znao, ali nisam mislio da ću izlaziti s književnim majstorima. Kao rezultat toga, zahvaljujući otvaranju trgovine na ovom mjestu, dobio sam da me gospodin Shiro Ozaki jako voli. Također, uspio sam upoznati mnoge romanopisce, ne samo Magomea, poput izdavača. Mislim da je moj otac zaista imao sreće. "

Vlasnici Naoto Sekiguchi i gospodin i gospođa Element
© KAZNIKI

Možete li nam reći nešto o sjećanjima vašeg oca?

"40-ih godina ere Showa vrijednost prvih izdanja knjiga prijeratne književnosti neprestano je rasla. Knjige su postale meta ulaganja. Kupovale su ih velike rabljene knjižare u Jimbochou i stavljale na police. Cijena raste. Otac je užasno žalio za takvim trendom. Čuo sam da sam pohađao treći razred srednje škole i razgovarao s kupcima: "Rabljena knjižara je" stvar "knjige. To je posao koji se bavi" dušom " pjesnika i književnika ".Sjećam se da sam bio impresioniran kao dijete. "

"Moj otac umro je 1977. kolovoza 8. Međutim, u ožujku 22. godine, prijatelj rabljene knjižare otvorio je spomen tržnicu u Gotandi, a ja sam u to vrijeme zbrinuo sve knjige u trgovini. Želim uljepšati dan kada Knjige Sanna Shoba ponestaju kao dan zatvaranja. "

Tegla i mrtvi list pali su mi na krilo.

Možete li nam reći nešto o knjizi svog oca "Mušterije starih dana"?

"U spomen na 1977. rođendan, odlučio sam sastaviti rečenice koje sam napisao u jedan svezak. Pripremao sam se za objavljivanje, ali 8. moj je otac iznenada bio hospitaliziran zbog raka i ostao mi je jedan život. Rekao mi je doktora da su prošla dva mjeseca. Imao sam sastanak u bolničkoj sobi sa svojim najboljim prijateljem Noboru Yamatakom, koji nije rekao ime bolesti mom ocu koji je rekao da još ima nekoliko priča za napisati. Yamataka je stavio otisak drvene građe u prednji dio, a moj se otac nasmiješio širokim osmijehom. Možda je cjepivo Maruyama imalo produljujući život. Otprilike pet mjeseci kasnije, 22. kolovoza. Tog dana sam umro na tatami otiraču kod kuće kao U svom 1978. rođendanu napisao sam poštapalicu. Godinu dana nakon što mi je otac umro, bio sam u crkvi Megumi Omori 11. studenoga 18. Imao svoje prvo vjenčanje. Crkva prikazana na otiscima drvenih ploča na prednjem dijelu. Kad sam ušao u mladoženjinu čekaonicu, iznenadio sam se kad sam na stolu zatekao tek dovršenog "staromodnog gosta". Bio sam impresioniran. U ceremoniju sam ušao s tim uzbuđenjem u srcu. Nakon ceremonije snimio sam grupnu fotografiju u dvorište, a u to sam vrijeme sjedio. "Jesi li dobro?" Taman kad se fotograf namjestio, šamar i mrtvi list pali su mi u krilo.Ako ga pogledate, to je list ginka.Iznenadio sam se kad sam vidio list ginka na prigodnoj fotografiji. "

Prvo izdanje "Stari dan kupci"

Ah, ginko je moj otac ...

"Tako je. Ginkgo biloba i dijete djeteta, Ginkgo, su haiku moga oca. Nedavno sam se pitao što se dogodilo s tim stablom ginka, pa sam otišao u crkvu Megumi. Tada nema stabla ginka. Bio je starac tko ga je čistio, pa sam pitao: "Davno, oko 53., je li ovdje bilo stablo ginka?" Bio sam tamo, ali se ginko stabla ne sjećam. "Pa odakle taj list ginka?Nije se osjećalo kao da puše jak vjetar.Odozgo gore, pao je dolje.Štoviše, bio je samo jedan od njih, a nigdje drugdje nije bilo opalog lišća.Samo mi je jedan sišao u krilo.Moj je otac nekako postao anđeo, ne, možda je bio vrana (smijeh), ali stvarno je misteriozan događaj da je isporučio lišće ginka. "

Profesor Kazuo Ozaki * 1 preporučio ju je za nagradu Japanske esejističke godine.

Prvi "Old Day Guest" počeo se nazivati ​​fantomskom knjigom.

"Izvorno na svijetu postoji samo 1,000 knjiga prvog izdanja. Štoviše, oko 300 knjiga predstavljeno je onima koji su se brinuli o njima, a ostale su prodane u Sancha Shobo u Jimbochou, najboljem prijatelju moga oca. Bilo je tako Bila je vrlo popularna, a profesor Kazuo Ozaki * preporučio ju je Japanskoj esejističkoj nagradi godine. Međutim, nažalost, dobitnici te nagrade moraju biti živi. Nisam to mogao učiniti, ali ono što je Kazuo-sensei rekao mi je da je priznao sadržaj. Iznad svega, bila sam toliko sretna da sam plakala svojom torbom. "

Od tada je dobro prihvaćen, a čak i ako znate ime, teško ga je pročitati.

"Neću pustiti osobu koja je posjeduje. Osoba koja je posjeduje umrla je i ne mogu ići u rabljenu knjižaru ako ne organiziram knjige. Čak i ako odem u rabljenu knjižaru, ako je stavim na polica, osoba koja ga je pronašla kupit će ga za 30 minuta Čini se da je cijena bila desetke tisuća jena. Čak i ako ga pronađete, broj ljudi koji ga može kupiti je ograničen. Mladi si to ne mogu priuštiti, pa Definitivno sam ga želio ponovno objaviti. "

"Old Day Customers" ponovno objavljen 2010. godine

Sada bih vas želio pitati o ponovnom izdanju "Starog dana kupaca", koja je godina 33. godišnjice vašeg oca.

"Nisam bio svjestan toga. To je stvarno slučajnost.
Bilo je to 33. put da sam se pojavio u predavanju "Čitanje" kupaca starih dana "-Omori Sanno Shobo Monogatari-" pod nazivom "Oznaka Nishi-Ogi", a bilo je to otprilike u vrijeme kada je dosegnuta 33. godišnjica mog oca.San o ponovnom izdavanju postupno se približavao i mislim da je to bio kraj lipnja 2010., godinu dana kasnije, ali od izdavača nazvanog Natsuhasha primio sam iskrenu i pristojnu omotnicu.Nakon toga, priča o ponovnom izdanju nastavila je udarati velikom brzinom.Oko godišnjice očeve smrti napisao sam drugi pripis, a na kraju je prekrasna knjiga s datumom objavljivanja 6. listopada, ista kao i prvo izdanje, nagomilana na svim katovima glavne trgovine Sanseido u Jimbochou.Nikad neću zaboraviti dan kad sam vidio taj prizor s majkom. "

* 1: Kazuo Ozaki, 1899.-1983.Romanopisac.Rođen u prefekturi Mie.Dobio je nagradu Akutagawa za zbirku kratkih priča "Nagrada Akutagawa".Pisac privatnog romana koji predstavlja poratno razdoblje.Reprezentativni radovi uključuju "Šinki naočale", "Razni kukci" i "Pogled s prekrasnog groblja".

Retro kafić "Staromodni gosti"
© KAZNIKI

• Mjesto: 1-16-11 Central, Ota-ku, Tokio
• Pristup / silazak na autobusu Tokyu "Ota Bunkanomori"
• Radno vrijeme / 13: 00-18: 00
• Praznici / neredovni praznici
• E-pošta / sekijitsu.no.kya9 ★ gmail.com (★ → @)

お 問 合 せ

Odjel za odnose s javnošću i javne rasprave, Odjel za promociju kulturne umjetnosti, Udruga za promociju kulture Ota Ward